Šmit je moja dobitna kombinacija

Vaša uloga u prethodnom filmu (“Metastaza”) Branka Šmita „metastazirala“ je Zlatnom arenom. Šta vam je donela uloga Danka Babića, u poslednjoj saradnji u filmu „Ljudožder vegetarijanac“?

Uloga Danka donela je isto “Zlatnu arenu” u Puli, dva filma smo napravili za tri godine, to su zapravo jedine dve glavne muške uloge, i ja sam ih na taj način jednostavno opravdao. Svaka uloga je zahtevna ukoliko od nje zaista želite da nešto napravite. S Dankom je to bilo utoliko teže jer se pojavljuje gotovo u svakoj sceni. Neophodno je bilo održati ga “u životu”, očuvati kontinuitet. Publika je inače jako dobro prihvatila film I to ne samo na ovim prostorima već mnogo šire u Evropi i svetu. Branko je dobio nagradu za režiju u Portugalu, ja sam isto dobio dve međunarodne: jednu u Ostinu a drugu u Briselu, takođe nagrada u Setubalu, bili smo i kandidat za Oskara. Saradnja sa Brankom Šmitom je dobitna kombinacija I naravno da je ne treba je menjati.

Kakve su reakcije Vaših prijatelja posle filma? Da li je to i u Vašim krugovima tema o kojoj se tajno govori i javno ćuti?

Nisu meni kao glumcu bitne reakcije prijatelja, već me možda više zanimaju reakcije onih koji mi nisu prijatelji. Reakcije su bile dobre, bitno drugačije od drugih, o tekstu snimanja, o meni koji prvi put imam kosu na filmu... Svakako da je to još jedan film, drugi po redu koji ukazuje na nešto devijantno u društvu. Nešto što se neprekidno pokušava da stavi pod tepih. Brako je uradio film koji je uspeo da pobudi zanimanje kako javnosti tako i publike. Najveća pogodnost i za mene pozitivna posledica uloge je da sam im odvratan, gadan, ljigav… Takva je moja uloga, mada nisu ni sve uloge negativaca iste. Valjda sam ovu dobro uradio.

Da li je poslednjih godina u hrvatskom filmu unosnije i lakše biti ljubavnik ili „bitanga“?

Nisam nikada igrao ljubavnika, u ovom filmu imam dve takve scene. Ako mislite na “Bitange i princeze”, to mi je jedna od omiljenih uloga i jedna od omiljenih serija. Uživali smo radeći na njoj, pet godina, na youtube-u ima veliki broj pregleda i još uvek na taj način živi. Svi ljudi jako vole i poštuju tu seriju, ali lako je igrati ulogu kakav si ti zapravo, taj lik je najbiliži meni, ali opet je bitno drugačiji. A ljubavni film baš ...hmm. Nisam ja baš neki ljubavnik.

Sarađivali ste i sa Tanovićem u njegovoj dobitnoj oskarovskoj kombinaciji. Stižu li na Vašu adresu pozivi reditelja i producenata i van Hrvatske?

Saradnja sa Tanovićem je rezultirala Oskarom. Nisam nikada razmišljao o tome i nemam agenta vani. Radim jako puno, a saradnja sa Tanovićem je bila brilijantna i dobila je Oskara koje je najveće moguće ostvarenje jednog umetnika u karijeri. Posle toga nisam imao ništa napolju. Volim onu : “Bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu”. U Zagrebu imam sve, situiran sam, radim kao glumac, reditelj, scenarista…Iskreno sam zadovoljan, naravno drago bi mi bilo da upadne neka uloga spolja.

Bili ste na klasi sa Tarikom Filipovićem i Goranom Višnjićem. Osim te „trojice musketara“ , koji je od vaših klasića ostao u senci a da to nije zaslužio?

Moja klasa je bila relativno velika, 12-oro nas je bilo. Jedan se čovek bavi medicinom koji je pre toga glumu odstudirao, i jedan koji je bio odsutan od glume, ali se sada opet vraća. Ostali su svi u pozorišnim angažmanima, Katarina Bistrović Darvaš, Nina Vivalić, Lucija Šerbedzija, Buteš Peđa... bila je to jedna jača klasa i oni svi imaju danas posla. Mislim da niko nije u senci, da ima posla za sve, svi smo različiti karakteri.

Kao čoveku bliskom , nogometu ili fudbalu, shvatićete: Vaš martovski tip na Maksimiru 1-X-2?

Moja predviđanja su da je Hrvatska reprezentacija stvarno jača i vrlo je bitno da idemo u Brazil. Naravno da navijam za Hrvatsku i mislim da smo ovog trenutka nekako jači, ali sve je moguće. Bio sam zadnji put na Maksimiru kad je bilo 2:2, nadam se da to neće biti slučaj. Ne X nego 1.

Una Čolić