Izdaji se lako nađe razlog

Bez obzira na veru, jezik i naciju prevara ostaje pritajeni, tihi sused i bračne zajednice ne samo u filmu u kome igrate ?

Još uvek nisam u braku, tako da ne znam. Svako ko hoće da uradi nešto te prirode uvek nađe neki razlog. Na žalost nema dovoljno ljubavi i razumevanja. Mislim da je to ključni, najveći problem.

Kako je ruska publika primila ovaj film?

“Izdaja” nije tipičan ruski film ali reakcije su bile veoma pozitivne. Međutim sve zavisi ko se čime “hrani” : neko ljubavlju i srećom, neko dobrim delima, a neko svoju “hranu” traži u drugim stvarima.

Srbin i Nemica, igraju iznuđeni ljubavni par i to još u ruskom filmu: ide li to jedno s drugim?

Sve je moguće, kao što se u filmu da videti. Kirilu (režiser) nije bilo važno ko odakle dolazi, tražio nas je dugo. Prvo je pronašao Francisku. Posle je glavni lik tražio veoma dugo, i onda je mene nekako video...

Kako?

Slučajnost je bilo ime, a internet prezime. Kiril je video fotografiju na sajtu, pronašao kontakt. Tada smo se i čuli. Međutim, više mogu da budem zahvalan svom pozorišnom angažmanu kojim se više bavim nego filmom. U Makedoniji nemamo tu sreću da snimamo desetak filmova godišnje kao u Srbiji. Mene je pozorište i Hamlet doveo na gostovanje u Beograd potom i u Niš, tu i tamo neki intervju, rekoh već to je otišlo na net sa slikom i tako stigoh do “Izdaje”.

Kome je bilo teže Vama ili Vašoj partnerki?

Nisam razmišljao o tome, bilo je jako teško. Prvo, morao sam da učim ruski, sve je trebalo da se uklopi, druga sredina, prvi put sam video partnerku, ne poznaje me, Nemica je, ista krv teče u nama još od 41-ve. Ona je glumica koja puno radi na filmu i “ubila bi” čoveka koji radi u pozorištu, a ja radim u pozorištu i veoma malo na filmu. Možda je meni bilo za nijansu teže.

Da li je ovo vaš prvi film u Rusiji ?

Jeste ali mi je “Izdaja” otvorila vrata za još jednu ulogu u ruskom filmu. Ipak, veza s Rusijom ostvarena je pre toga i to na pozorišnim daskama. Radio sam predstavu “Romeo i Julija” za otvaranje Ohridskog leta. Bilo je i ruskih glumaca. Oni su govorili na ruskom a mi na makedonskom. Onda smo igrali u Petersburgu tako da smo povezali i pozorište sa Rusijom.

Da li Vam je „Izdaja“ šire otvorila vrata i neke druge produkcije?

Iskreno da, ali bio sam zadovoljan i mojim pozorišnim radom: puno festivala, serija i filmova u Makedoniji. Ovo je novo, interesantno. Nova internacionalna karijera, možda bude - možda ne, ali to je manje važno. Materijalno nije sve u životu... U planu su dva filma, koji u ovom trenutku moraju da ostanu tajna, jer je reč o holivudskoj produkciji. Ono što je ipak najaktuelnije je da me čeka otvaranje pozorišta u Skoplju. Pre pola veka 1963-će bio je veliki zemljotres u Skoplju koji je srušio pozorište koje je osnovao Branislav Nušić i čiji je bio upravnik. Sada je pozorište podignuto na istom mestu. To mi je kao generalnom direktoru Makedonskog nacionalnog teatra najveći zadatak. Posle toga, snimanje još jednog filma u Rusiji, verovatno posle leta. Nigde ne žurim. Moja ne samo profesionalna filozofije je : To je Tvoje, jer ako treba da dođe - dođe, tvoje je, neće da te zaobiđe.

Vaše uloge mahom su vezane za makedonsku kinematografiju ima li Vas u srpskoj ?

Još uvek ne, i to mi je priznajem krivo, pošto je srpski moj jezik. Ovo je moja zemlja. Ako se otvore i ta vrata biće mi drago. Ipak Srbija ima dugu pozorišnu tradiciju.

Šta vas još vezuje za ovaj prostor?

Rođen sam u Skoplju, a tata mi je Nišlija. Za Niš me vezuje kuća, prijatelji u poslednje vreme i posao.

Makedonija, znači li to da niste uspeli da budete primljeni na neku od srpskih akademija?

Rođen sam u Makedoniji, i ceo život sam proveo u Makedoniji. Kao klinac provodio sam raspuste u Nišu. Po upisu na fakultet odlasci su se proredili. To je tužna priča kad sam upisivao Akademiju. Mislio sam da idem u Beograd a bilo je to ono grozno vreme raspada Jugoslavije. Tražio sam da idem iako je sve bilo na staklenim nogama onda su mi rekli pa što da ideš u Beograd kada i ovde imaš Akademiju. Tako sam ostao.

Una Čolić