IN MEMORIAM
Jedan od najvećih svetskih filmskih snimatelja i prijatelj FEST-a
U Moskvi je u 84. godini preminuo VADIM JUSOV, jedan od najvećih ruskih, sovjetskih, svetskih majstora kamere, snimatelj/direktor fotografije ( samo! ) dvadeset igranih filmova, ali mahom veoma značajnih dela. Bio je naš uvaženi gost na FEST-u 2008. godine, povodom projekcije restaurirane kopije „RUBLJOVA“, posle koje je pozdravio beogradsku publiku, a prethodno održao veoma interesantnu konferenciju za štampu.
Na čuvenoj moskovskoj filmskoj akademiji VGIK Jusov je diplomirao 1954. godine kao student najvećeg ratnog snimatelja Romana Karmena. 1960. godine je snimao diplomski film ( Valjak i violina ) Andreja Tarkovskog – i od tada postao njegov nezaobilazni veliki saradnik i prijatelj. Negde pred kraj života, Tarkovski je u jednom eseju zapisao: „Vadim je jedini komunista koga sam iskreno voleo i koji me je iskreno učio mnogo čemu!“ Bio je vodeći snimatelj čitavoj plejadi velikih reditelja, izmedju ostalih i Bondarčuku, Daneliji, Kulidžanovu, Dihovičnom... Svi su ga izuzetno poštovali, cenili i želeli u svojim autorskim ekipama, od u tim vremenima najvećih režimskih sovjetskih reditelja do, politički i umetnički, veoma opoziciono nastrojenih autora!
Da pomenem samo neke od filmova: IVANOVO DETINJSTVO, Tarkovskog, 1962.; BALADA O MOSKVI, Georgija Danelije, 1963.; ANDREJ RUBLJOV, Tarkovskog, 1966.; SOLARIS, Tarkovskog, 1972.; ONI SU SE BORILI ZA OTADŽBINU, 1975. i BORIS GODUNOV, 1986. – Sergeja Bondarčuka; CRNI MONAH, po Čehovu, 1988., Ivana Dihovičnog.
Svojom fotografijom je izvanredno pomagao rediteljeve ne samo zamisli nego i čitavu dramaturgiju i stil i jezik filma. Majstor prikaza, plastike izraza, načina korišćenja svetla, ali i u ona vremena ( ne samo bez kompjutera...) i fascinantni „pronalazač“ trikova, načina korišćenja kamera i brojnih stvari koje su najveći reditelji uneli u svoje filmove po njegovom predlogu. Uticao je i na formiranje nekih od najboljih sovjetskih i ruskih glumaca, raznih generacija, poput: Ljubšina, Tihonova, Tatjane Drubič, Solonjcina, Mihalkova, Lapikova, Jankovskog, Saveljeve, Burljajeva, Ingeborge Dapkunajte...
Dvadeset godina je bio šef Katedre kamere na VGIK-u i studenti i kolege su ga zvali „savremenim Ticijanom“!
Miša Paramentić